Ove godine, kao i prošle, predsjedaju dva žirija.

Jedan žiri je za kratke i dugometražne igrane filmove, a u njemu je Emir Hadžihafizbegović, kazališni, TV i filmski glumac,  Branka Papić, urednica europskog i regionalnog
filma na HRT-a, kao i urednica izravnog prijenosa Oscara te Dean Kotiga, poznati hrvatski filmski kritičar.

Žiri za dokumentarni film čine Marek Tomasz Pawlowski, poljski filmski redatelj, scenarist, producent i filmski pedagog, Irena Škorić, izuzetno nagrađivana hrvatska redateljica i Tim Van Beveren, istraživački novinar, angažiran filmaš i predani edukator.

ŽIRI ZA KRATKOMETRAŽNI IGRANI I DUGOMETRAŽNI IGRANI FILM

Emir Hadžihafizbegović je bosanskohercegovački kazališni, TV- i filmski glumac, a ima i hrvatsko državljanstvo. Rođen je 1961. u Tuzli. Diplomirao je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 1986. Od 1989. do 1992. radio je u Narodnom pozorištu u Tuzli, a 1996. se pridružuje ansamblu Narodnog kazališta u Sarajevu.
Od 1998.-2005. radio je kao profesor glume na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Od 2007-2011. bio je ministar kulture i sporta Sarajevske županije. Ostvario je više od 80 uloga u kazalištu, filmu i na televiziji, između ostalog u filmovima Put lubenica, Dobro uštimani mrtvaci, Grbavica, Armin, Otac na službenom putu, Karaula, kao i TV-serijama Naša mala klinika, Viza za budućnost i Lud, zbunjen, normalan.

Branka Papić je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i španjolski jezik i književnost. Na igranom filmu Infekcija bila je asistentica redatelja i produkcije, kao i na brojnim reklamnim i namjenskim filmovima. Od 1999. radi na HTV-u kao vanjski suradnik,  asistentica redatelja, novinarka... Od 2004. je urednica u Stranom programu HTV-a (danas Odjel Odabira programskih sadržaja). Također, urednica je europskog i regionalnog filma u odjelu Odabira programskih sadržaja HRT-a, kao i urednica izravnog prijenosa Oscara. Govori engleski, njemački i španjolski.

Dean Kotiga rođen je u Motovunu, a sada živi u Zagrebu. Trenutačno završava diplomski studij iz komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je prethodno završio preddiplomski studij povijesti i komparativne književnosti. Dean Kotiga je poznati filmski kritičar i redovito piše za sve najvažnije domaće medije namijenjene filmu (Hrvatske filmske kronike, Filmonaut), web-stranice (filmovi.hr, filmski.net) te radio-programe (Filmoskop). Također piše za časopise za kulturu kao što su 15 Dana i Zarez.

ŽIRI ZA DOKUMENTARNI FILM

Marek Tomasz Pawlowski je poljski filmski redatelj, scenarist, producent i filmski pedagog. Diplomirao je režiju na kazališnoj Akademiji u Varšavi. Već kao student razvio je osebujni stil u kojem kombinira kazališne drame s različitim vizualnim umjetnostima. Nastavlja istraživati nesvakidašnje forme komunikacije te kreira inovativni stil izražavanja. U SAD-u je prozvan ‘poljskim vizionarom dokumentarističke umjetnosti’, i to zahvaljujući arhikolaž-stilu koji je kao
inovativni vizualni jezik, predstavio u doxu Dodir anđela, koji je bio i poljsko-njemački kandidat za nagradu Oscar te osvojio brojne nagrade na festivalima diljem svijeta.

Irena Škorić diplomirala je i magistrirala filmsku i TV-režiju u Zagrebu. Sudjelovala je na mnogim domaćim i inozemnim filmskim festivalima gdje je osvojila 50 nagrada te režirala više od 30 filmova. Njen kratki igrani film Rastanak (2008.) jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih kratkih filmova. Dokumentarni film Sudbina broja 13 (2009.) osvojio je Nagradu publike na ZagrebDoxu 2010. te nagrade za najbolji dox u Houstonu i Veroni. Kratki igrani film 9.ožujak (2010.) Dugometražni igrani film 7seX7 (2011.) je na WorldFestu u Houstonu dobio srebro za debitantski film i nagradu za najbolju režiju u Veroni. Dragi Lastane (2014.) osvojio je Nagradu publike na ZagrebDoxu 2014. Dox Neželjena baština (2016.) osvojio je nagrade na BaNeFFu u Stockholmu, Worldfestu u Houstonu i talijanskom Ischia film festivalu.

Tim van Beveren rođen je 1961. u Njemačkoj. Završio je studij fotografije, studirao je pravo u Bonnu i primijenjenu
umjetnost u Italiji, gdje je 1985. režirao svoj prvi igrani film. Godinama radi i djeluje u brojnim TV-kućama i medijima kao istraživački novinar. Piše i stručnu literaturu, a osobito se istaknuo kao stručnjak u području tehnologije, avijacije i sigurnosti leta. Od 80-ih se profesionalno bavi fotografijom, a trenutačno predaje vizualne komunikacije, video-montažu i pisanje scenarija studentima u Berlinu. Njegov zadnji dox Nepročišćeno disanje: istina o aerotoksičnom sindromu (2015.) osvojio je tri međunarodne festivalske nagrade. Danas živi i radi u Berlinu.